Sokolovac – podravski raj
Iako malo mjesto, Sokolovac ima bogatu povijest i kulturu, a poznato je i kao lovište.
Središte lovaca
Mjesto je poznato po lovištu Vidra Polum i Lovačkoj udruzi Sokol koja se bavi uzgojem i zaštitom šumskih životinja te izlovom divljači.
Očuvanje biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa divljači te zaštita prirode i ljudskog okoliša jedna je od primarnih zadaća Lovačkog društva Sokol.
Lovci iz udruge česti su gosti restorana Lovačka kuća Sokolovac, jednog od simbola ovoga kraja, gdje uživaju u raznim lovačkim delicijama poput lovačkog gulaša.
Sokolovac – Galerija likovne umjetnosti
Podravina je majka, a Hlebine srce naivne umjetnosti. Utjecaj umjetnika naivaca odrazio se i na sokolovački kraj gdje djeluje likovna udruga Sokolovački likovni krug, osnovana 2012. godine. Okuplja 15 slikara. To su žitelji ovoga kraja ili slikari sokolovačkih korijena, priznati likovnjaci diljem Hrvatske i šire.
U Sokolovačkom likovnom krugu njeguju se 3 likovna pravca:
klasična naiva- školski realizam
- apstrakcija
Zahvaljujući plodnoj kreativnosti ovdašnjih umjetnika, stvorena je zbirka koju možete razgledati u galeriji u centru Sokolovca, dok se šećete i opuštate nakon obilnog ručka u kojem ste uživali u našem restoranu.
Povijest mjesta
Mjesto je osnovano u vrijeme Vojne krajine. Naročito se počelo razvijati 1870. godine kada se masovno naseljava, a razlozi su bili:
izgradnja željezničke pruge koja će povezivati Mađarsku sa Zagrebom- eksploatacija ugljena u obližnjim rudnicima: Bregi-Glogovac, Pitomača, Subotica, Lepavina
- ekslpoatacija šuma i drvna industrija za potrebe željeznice.
Sokolovačko-lepavinski ugljenokopi otvorili su se krajem 19. stoljeća na obroncima Bilogore radi snabdijevanja spomenute željezničke pruge. Danas nijedan više nije u funkciji. Prestali su s radom 1965. godine.
Križevački štatuti
„Nema veseloga horvackoga pajdaštva brez kupice vina.” (Križevački štatuti)
U Podravini od davnina postoje regule za ugodna druženja za stolom – Križevački štatuti. Riječ je o najznamenitijim, najstarijim i najpoznatijim vinsko-pajdaškim regulama u Hrvata, a možda i šire. I danas žive u ovome kraju u sjećanju i tradiciji. Potpuno izdanje Križevačkih štatuta sakupio je, sastavio te priredio 1912. godine Zvonimir Pužar, čime je omogućio da dobar stari običaj ovdašnjeg naroda nastavi i dalje živjeti. Tako se u Križevcima neprekidno od 1968. godine prvog vikenda u lipnju održavaju:
- kulturno-povijesno-turistička manifestacija
- tradicionalna pučka svečanost Križevačko veliko spravišče koja se temelji upravo na slavnim Križevačkim štatutima.
Ljudi ovoga kraja ne daju da tradicija zamre. Slavni pjesnik A.G.Matoš jednom je prilkom izjavio:
“Još živu slavni Statuti.”
Osnovna pravila Križevačkih štatuta
- “Živa je istina kako vince razblažuje i razveseljuje čovjeka, da iz njega čini društvenjaka i veseljaka, a mnoge brige mu umanjuje i uljepšava.”
- “Vino i svako žestoko piće ako se troši nerazumijevanjem i prekomjernošću ne samo truje i razara cio naš život, nego čini čovjeka nečovjekom i dovodi do mnogoga duševnoga i tjelesnoga zla… budimo prijatelji vesele pobratimske društvenosti, učvrščujmo staru hrvatsku gostoljubivost, ne tuđimo se od čestitoga i trijeznoga domaćega pajdaštva, ali bježimo kao od kuge od svake prekomjernosti koja ubija ozbiljan polet i zanos, a prouzrokuje mnogo zla.”
Znate li što propisuju Križevački štatuti?
Križevački štatuti nalažu da se mora provoditi i poštivati tzv. hižni protokol.
Dužnosnici su: stoloravnatel i pomagači tj. činovnici, ašešori:
oberfiškuš- fiškuš
- popevač
- čuturaš
- barilonosec
- peharnik
- govoraš
- vunbacitelj.
“Po staroj horvatskoj šegi nemre biti veselog pajdaštva ili spravišča brez »Križevačkih štatutov«. Njim se moraju pokoravati i s njim se imaju posluživati vsi pajdaši i pajdašice pri veselom stolu. V onom pajdaštvu, koje zametavle »Križevačke štatute« nema mesta nijenom pravom horvackom domorodcu.”
Kako su i kada nastali Križevački štatuti?
Postoje 2 teze:
- Prva verzija smješta se u stoljeće kada se stvaranje Križevačkih štatuta povezuje s gašenjem zavade križevačkih purgera i kalničkih šljivara. Do velike pomirbe zaraćenih strana došlo je upravo u Križevcima na velikom spravišču tj. veselici koja je trajala puna 3 dana. Spravišče je bilo organizirano prema pravilima tzv. regulama koje se smatraju korijenima Križevačkih štatuta. Ta su pravila postavili i njihovu provedbu nadgledali: križevački notarijuš, kalnički kaštelan i varoški sudec.
- Druga verzija smješta se u stoljeće. Križevački kraj već je i u to doba bio poznat kao kraj bogat vinogradima i klijetima u kojima se redovito feštalo uz vino. Takav način plandovanja privlačio je mnogobrojne došljake koji bi se pridruživali veselicama. Nažalost, druženja bi često tragično završavala. Domaći ljudi pobunili su se mjesnom sucu. Nije preostalo ništa drugo, nego da uvede pravila ponašanja kako bi izazivačima nereda stao na kraj te preventivno djelovao, da se izbjegnu nove ekscesne situacije s tragičnim svršetkom.
Tako ispada da ovaj šaljivi dokument zapravo ima vrlo ozbiljnu pozadinu i društveno-odgovornu zadaću. Križevački štatuti predstavljaju važan pravnopovijesni dokument na hrvatskom jeziku.
Posjetite Križevce u prvom vikendu lipnja i uživajte u bogatom kulturnom i zabavnom programu koji je iznjedrio iz slavne tradicije. Poželite li taj vikend ili kraći godišnji odmor provesti baš u našem kraju, smještaj možete rezervirati u Lovačkoj kući Sokolovac koja se nalazi u Prnjavoru, Sokolovac, udaljenom tek 10 km od Križevaca.